Ni pobjeda a ni poraz.

Uopšte nisi važan kritičar koji ukazuje gdje sam se spotakla ili da sam to mogla mnogo boljim učiniti već što jesam. Zasluga pripada onome koji se stvarno nalazi u areni, meni, jer je moje lice umrljano prašinom, i znojem, i krvlju; put je pun vatrenog oduševljenja, duboko mi odan i spreman da se žrtvuje. Ne osuđuj me jer ne znaš je li sve namjera ili slučajnost. 🙂

4 komentara

Komentariši